Blog jedne proročice 2. – Nemojte se bojati dobrih duhova.

Veoma se radujem što je moj blog proročice jako popularan. Jako puno ljudi je podijelilo moj članak i dobila sam puno lajkova i mnogo dodatnih pitanja. I dalje rado čitam i očekujem Vaša pitanja, slobodno mi se javite kao što sam Vam prošli put opisala; klikom na ikonu „Messenger”.

Iz postavljenih pitanja vidim da jako mnogo ljudi zanima komunikacija s anđelima, zanima ih s kim ja komuniciram od mojih najbližih preminulih ili koji se duhovi meni pojavljuju.
Tijekom mog rada često se postavljaju slična pitanja koja jako zanimaju ljude.
Stoga sam odlučila opet napisati članak i malo više govoriti o svemu tome.

Moj prvi susret sa duhom nisam ni primijetila. Sve je počelo kao i inače, jedan sasvim običan dan jedne petogodišnje djevojčice. U drugu ulicu je stigao novi prijatelj. Ona je mene stalno zvala da se igramo, a ja sam isto tako nju zvala da dođe do nas. Kao što svi znamo, djeca ako bi mogla, nikad ne bi spavala niti jela, već bi se do beskraja igrala, posebice kada bi provodili vrijeme s najboljim prijateljem. Baš tako sam i ja učinila. Prvo iskreno prvo prijateljstvo. Mislite da tome nikad neće doći kraj. Toliko dobro se osjećate sa pet godina da ni jedna negativna stvar, predrasuda ili ljubomora kao kod odraslih, ne postoji. Naravno ovo je tako kada imate dobre roditelje, jer onda i kasnije ostajete pošteni i imate dobro srce.

No, da se vratimo do glavne junakinje ove priče, zvala se Ana. Bilo je jako toplo kada je stigla. Vrući ljetni dan. U prvih nekoliko dana sam se toliko umorila da uveče majci nisam mogla niti ispričati moje doživljaje s Anom. Kasnije kada se Anina majka razboljela, često sam je posjećivala da vidim kako se osjeća. Baš sam je čekala da se vrati kada je izašla moja majka.
Rekla mi je da sam velika curica i da je nevjerojatno kako se cijeli dan mogu igrati i jako je ponosna na mene, jer sam jako dugo pričala priče i pjevala. A zatim je počela ispitivati osjećam li se usamljeno, muču li me nešto i zašto se ne družim s mojim mlađim bratom, jesam li nešto ljuta na njega. Naime ona nas voli podjednako, znači majčinska briga.

Ognjena astro savjetnik

 

 

Gledala sam je s glupim izrazom lica i čudila se koji je njen problem, kao da nije vidjela da se igramo s Anom. A nakon toga me je majka gledala začuđujućim i uplašenim izrazom lica, a posebice kada je saznala da Ana nije bila kod nas nekih tri do četiri dana. Zapitkivala je, a ja sam samo odgovarala na pitanja. Što sam više doživljaja pričala, ona je postajala sve nervoznija, a vidjela sam i da se jako znoji. Nisam razumjela koji je njen problem s Anom, ali kako se sada prisjećam, postala je najzabrinutija kada sam joj govorila o tome kako je Ana došla iz bolnice gdje je ležala njena bolesna majka.

Odjednom sam osjetila da se moja majka plaši, a da sam ja sve bjesnija kako nije ljubazna prema Ani. Nakon toga je rekla da se više nikada ne smijem družiti s njom.
Ali se Ana vratila kada joj se majka malo oporavila, a ja sam se i dalje igrala s njom u tajnosti da moja majka ne dozna, nisam htjela da bude tužna.

Nakon nekog vremena me je mučila savjest i morala sam nekome reći za Anu, jer sam bila jako ponosna na svoju prijateljicu i na to što konačno imam najbolju prijateljicu. Onda je moja baka bila ta osoba kojoj sam sve ispričala. Sad već znam da je ona dobro znala o čemu se radi, i o kome govorim tj. koga ja vidim. Ona se nije bojala. Ali me je rastužila jer mi je rekla da će se Ana i njena majka odseliti. Ana čeka svoju majku i zajedno će otići.

Saznajte od nasih savjetnika SVE!

 

 

Kad sam opet vidjela Anu, pitala sam je o tome i ona mi je to potvrdila. Zagrlila me je. Kad me zagrlila, obasjala me sunčeva svjetlost i ta svjetlost je bila toliko jaka da ništa nisam vidjela. Sad već znam da je Ana mene blagoslovila u tom trenutku. Godinama sam mislila da je jedna djevojčica po imenu Ana tog ljeta živjela u našoj ulici. Dugo vremena je to bilo tako, sve dok mi moja baka nije ispričala priču o jednoj djevojčici koja je tragično preminula. Nakon smrti te male djevojčice, njena majka je također umrla, jer joj je srce puklo od tuge i nije mogla podnijeti da više nema njene djevojčice.

E, to je onaj trenutak kada sam shvatila da je Ana prvi duh kojeg sam srela i s kojim sam komunicirala.
Tada sam razumjela majku jer je ona znala o kome sam govorila u tom trenutku i da ta osoba već odavno nije živa.

Otad sam već mnogo puta komunicirala i srela bića s onoga svijeta. Naučila sam mnogo o tome, pustiti dobro u moj život kada ja to poželim. U moju korist, s obzirom da znam od sebe udaljiti loše i pomoći u tome da ih pošaljem dalje.

Naravno za razliku od majke, a slično baki, točno znam razliku između dobrih i loših duhova.

Ako imate neka pitanja, obratite mi se s povjerenjem!

Za Vas sam pripremila i zanimljive članke o tome kako sami sebi možete odraditi proricanje na različite načine:
Proricanje pomoću Lunarnog znaka!
Proricanje Anđeoskim kartama!
Proricanje Tarot kartama!

Lijep pozdrav. Uskoro ćemo se još sresti.
ZZ.

 

Facebook